Prije doktora idu sveštenicima i vidovnjacima

0
45

Više od 20 posto građana BiH ne bi posjetilo neku od zdravstvenih institucija kada bi osjetilo određene psihičke probleme, ponajviše zbog toga da ih neko iz njihova okruženja ne bi vidio u tim institucijama, pokazalo je istraživanje o stavovima javnosti o osobama s psihičkim poremećajima koje je proveo Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH, piše Vecernji.ba.

Stručna pomoć

Na pitanje kome se obraćaju osobe iz okruženja kada imaju psihičke poteškoće odgovori ispitanika su bili sljedeći: 48,6% je reklo da su to članovi porodica, 33% da su to zdravstveni djelatnici, svešteniku/hodži 8,6%, dok je 5,5% ispitanika reklo da se osobe s psihičkim poremećajima obraćaju prijatelju, 2,9% vidovnjacima i 1,4% je odgovorilo drugo/ostalo.

Zanimljivo je spomenuti da bi stručnu pomoć, ako bi osjetili psihičke poteškoće, zatražilo 90,2% sudionika, dok 9,8% njih ne bi tražilo stručnu pomoć. Istraživanje je pokazalo i da bi stručnu pomoć u više slučajeva zatražile ženske osobe i to visokoobrazovane, dok su muškarci manje skloni traženju pomoći. Razlozi zbog kojih ne bi tražili stručnu pomoć ako bi imali psihičke poteškoće su različiti, a najčešći je strah kako će ih netko vidjeti (43,5%), a potom jer smatraju da im u zdravstvenim ustanovama ne mogu pomoći (35,9% sudionika).

Velike predrasude

Da se s psihičkim poteškoćama sam treba izboriti misli 32,6% sudionika, a njih 22,8% je izjavilo kako se boji da će zdravstveni djelatnici pričati o njihovu stanju drugim ljudima, dok je odgovor drugo/ostalo odabralo njih 8,7% (komšije bi ogovarali, korupcija, ne vjerujem u stručnu pomoć, nikome ne vjerujem, poteškoće rješavam u razgovoru sa suprugom, selo priča, star sam…).

Zanimljivo je i spomenuti kako polovina ispitanika smatra da djeca ne mogu oboljeti od anksioznosti i depresije, što je apsolutno netačna tvrdnja. Poremećaje u prehrani (anorexia nervosa, bulimia nervosa) psihičkim poremećajima smatra 66,2 posto ispitanika.

Zabrinjavajući je podatak i da oko pedeset posto ispitanika smatra kako osobe koje su se oporavile od psihičkih poremećaja nisu sposobne vratiti se na posao.

Ispitanici su najveću socijalnu distancu iskazali prema liječenim narkomanima (13,2%), potom oboljelim od šizofremije (6,7%), a najmanju prema oboljelim od anksioznosti/tjeskobe (2,5%) i oboljelim od depresije (3,1%).

Istraživanje je obavljeno na uzorku od 1200 kućanstava iz četiri kantona: Sarajevski, Hercegovačko-neretvanski, Tuzlanski i Zeničko-dobojski. Sudionici su heterogeni po dobi i spolu. Po starosti sudionici su bili raspoređeni u tri starosne skupine: 18-30 godina, 31-59 te 60 i više.

(Marija Medić Bošnjak/Vecernji.ba)

Ako ste pronašli pravopisnu grešku, označite je i pritisnite Shift + Enter ili kliknite ovdje da biste nam je prijavili.