Ana Tikveša – Mama M sa najljepšom profesijom

616

Koliko vas mašta da jednog dana odistinski pomaže drugima, a posebno prilikom rađanja novog života? Koliko Vas želi da se drugima nađe ne samo sa stručne, nego i sa one, često važnije, ljudske strane? Takva je naša sagovornica Ana, Ana Tikveša iz Bijeljine, pedijatrijska sestra i mnogo više od toga.

Brčko Danas: Kažu da ne treba otkrivati ženine godine, ali činjenica da već više od 20 godina sa ljubavlju brinete o budućim mamama, bebama i djeci kao pedijatrijska sestra je jedna blagodatna informacija, a naš utisak je da Vas svi sa kojima ste imali profesionalan kontakt nose u lijepom sjećanju?

Ana Tikveša: I to je takva sreća i radost, znati da se svakog jutra budim sa istom željom da dođem na posao, da radim, da pružim sve od sebe da tim malim ljudima olakšam svako suočavanje, prije svega sa životom, a onda i sa eventualnom bolešću i poteškoćama bilo koje vrste. Možda bi neko rekao da sam slučajno upisala srednju medicinsku školu, ali ja mislim da je to bio prirodan tok mog života u pravom smijeru. Iako sam razmišljala da upišem Gimnaziju poslije osnovne škole, u Bijeljini je te godine otvorena Medicinska škola i kad sam vidjela smijer “pedijatrijska sestra”, raspitala se šta je i kada sam saznala da se odnosi na rad sa djecom, za mene tada nije bilo više nikakve dileme. I kako tada, tako i danas. A osim srednje škole, završila sam i Fakultet zdravstvenih nauka – odsjek Sestrinstvo i evo već 20 godina radim u Javnoj zdravstvenoj ustanovi „Sveti Vračevi” na Odjeljenju neonatologije.

BD: I to Vam ipak nije bilo dovoljno, nego ste nastavili da se edukujete i dalje, a potom i da osnujete udruženje koje se bavi mladima i trudnicama.

Ana: Kada su moja djeca već porasla, a ja sam se rano ostvarila kao majka, imala sam slobodnog vremena, znanja, i želje da to sve iskoristim na jednom mjestu. I tako sam 2016. godine osnovala Udruženje građana za zaštitu i razvoj zdravog tijela trudnica i omladine „Mama M”. Već sam postala licencirani edukator za psihofizičku pripremu trudnica za porođaj, i ovo je bio logičan naredni korak da svoje znanje sa jedne, i potrebu društva, sa druge strane spojim u zajedničko korisno iskustvo. I od tada do danas, kroz našu Školu za trudnice prošlo je više od 1.000 trudnica, danas majki. Osim škole za trudnice, imamo i Školu za roditeljstvo. Do sada smo organizovali sigurno 70 besplatnih edukativnih radionica, sa 30-ak stručnih saradnika, iz svih oblasti koje imaju bilo kakve veze sa trudnoćom i roditeljstvom.

BD: A upravo ovih dana, tačnije 3. avgusta, obilježili ste i sedmi rođendan udruženja i ove divne priče? I sam ambijent “Zemlje mira”, gdje ste organizovali druženje sa dosadašnjim polaznicama škole, doprinio je da sve izgleda još ljepše i ugodnije.

Ana: Vidjeli ste i sami koliko je tu bilo pozitivne energije, života i radosti na jednom mjestu. Za vrijeme pandemije COVID-a radionice smo održavali online, pa prosto neke sada već mame nisam odmah prepoznala, jer se nismo družile oči u oči, ali to nas nije spriječilo da smo u kontaktu i da se odazovu na proslavu. Meni je srce bilo puno, evo i dalje je kada mislim o tome. 1.000 srca, već sam to rekla, 1.000 velikih srca mojih 1.000 trudnica, i još najmanje 1.000 malih srca, zaslužno je što smo obilježili sedam godina i sada sa još više elana i radosti nastavljamo dalje.

BD: Udruženje “Mama M” koristi svaku mogućnost da ima što više besplatnih sadržaja, pa ste tako 2020. godine realizovali projekat “Mamino i bebino mjesto” u Bijeljini, kada ste poklonili šest klupa za dojenje i previjanje beba na nekoliko lokacija u gradu. Organizovali ste i brojne humanitarne akcije za pomoć ugroženim porodicama u Bijeljini, Ugljeviku i Loparama. Kako je sve počelo?

Ana: Kao što sam već pomenula, ja sam jako mlada postala majka, mlada za današnje standarde u svakom slučaju. Imala sam 19 godina i bilo mi je, najblaže rečeno, i pored sveg znanja stečenog u školi, vrlo izazovno na putu od trudnoće do roditeljstva. Drugo, radeći na Odjeljenju neonatologije, imam priliku da kod većine žena vidim zabrinutost, pa čak i strah, od onoga što slijedi – najprije od porođaja, a kasnije i brige za to malo biće. S obzirom da kod nas u Bijeljini, a ni u Brčkom, u okviru primarne zdravstvene zaštite i zdravstvene zaštite uopšte, nema psihofizičke pripreme trudnica za porođaj, dojenje i roditeljstvo, htjela sam to da promjenim. I kako to obično biva, kada nešto iskreno i zaista želimo, naišla sam na kurs za obuku zdravstvenih radnika za edukatore pripreme za porodjaj i to u u Centru za obrazovanje “Đuro Salaj”, u autorizovanoj školi za edukatore “Prenatal” u Beogradu,” i dodatno se usavršila i stekla licencu za pripremu trudnica za porođaj. Sada smo već stekli uslove i da imamo svoj vlastiti prostor u Račanskoj ulici na broju 90, što će nam itekako olakšati rad.

BD: Koji su benefiti pohađanja Škole za trudnice i šta sve obuhvata?

Ana: Škola jeste za trudnice, ali su i tate i više nego dobrodošli na pripremama. U okviru škole prolazimo prolazimo zajedno sve faze porođaja, učimo buduće mame kako nas to priroda obavještava da je porođaj krenuo i kada je vrijeme da se krene u porodilište, kako da prepoznaju kontrakcije, šta znači kada pukne vodenjak, koja je razlika između bistre i zelene plodove vode, šta znači sluzavi čep na vešu, u kojim situacijama se odmah morate javiti ljekaru itd. Osim predavanja, psihičke pripreme, praktičnih vježbi brige o djetetu – kupanje, previjanje i presvlačenje, te vrlo važno dojenje, imamo i set fizičkih priprema. Riječ je o vježbama za ojačavanje mišića leđa, stomaka i materičnog dna, vježbama relaksacije i naravno vježbama pravilnog napinjanja tokom porođaja. Jako korisne vježbe za trudnice su prenatal pilates i yoga vježbe. To su prilagođenje vježbe trudničkom stanju koje se mogu praktikovati tokom cijele trudnoće, a ujedno su najbolja i najsigurnija metoda vježbanja, jer nježno djeluju na reproduktivne organe i karlicu radi lakšeg porođaja i uopšte lagodnije trudnoće.

BD: Buduće mame, a sadašnje trudnice, kao i dame koje planiraju trudnoću, sigurno se pitaju kada je vrijeme da se posjeti Škola za trudnice? Odmah po saznanju da je žena trudna ili je to suviše rano.

Ana: Rano je, nema potrebe prije navršene 25. nedjelje trudnoće pohađati Školu za trudnice, osim naravno da se raspitate da li ima u vašem gradu, gdje, kako se prijaviti, kakav je program i slično. Kod nas su grupe od po 10 trudnica, a na facebook stranici objavljujemo kada koja grupa počinje sa radom. Kod vas u Brčkom školu organizuje Centar za podršku u zajednici “Beba više”. Trenutno je u toku održavanje škole, i veliku zahvalnost dugujem Željki Jovanović i Željku Lazareviću koji su mi i ovaj put ukazali povjerenje za realizaciju školice. Družimo se u Areni Bakarni, koji su nam potpuno besplatno ustupili prostor i još finansiraju sve potrebe škole, tako da je za buduće roditelje iz Brčkog Škola za trudnice besplatna. Važna informacija za sve trudnice koje su odlučile da pohađaju školu za trudnice jeste da da imaju saglasnost svog ginekologa da mogu da pohađaju školu, u smislu da je grlić materice čvrst, zatvoren i da nemaju kontrakcija, tako da mogu sve vježbe bez straha da obavljaju.

BD: Sjajna vijest za buduće roditelje, a posebno majke, jeste da pohađate i novu edukaciju koja se odnosi na dojenje. Prva sedmica avgusta obilježava se u svijetu kao sedmica dojenja i tada se možda više pažnje posveti ovoj značajnoj karici u razvoju djeteta, a ostalim danima manje se o tome priča. Da li je moguće da su buduće majke u 21. vijeku manje svjesne blagodeti dojenja nego majke nekada. Čujem ponekad objašnjenje pa žene su prije dojile jer nije bilo druge hrane, a sada nema potrebe za tim, vezuju to za siromaštvo, zatim ima žena koje moraju da se vrate ranije na posao, već nakon tri mjeseca od porođaja itd. Uglavnom, mnogo je više žena koje odustaju od dojenja, od onih koje zaista ne mogu da doje.

Ana: U novembru bi trebalo da završim posebnu obuku za ovu oblast i da dobijem zvanje sertifikovane savjetnice za dojenje. Mi svakako jedan segment u Školi za trudnice posvećujemo dojenju, a sa novim znanjima imaću više materijala za rad. Zaista ima slučajeva kada se ni mama ni beba ne snalaze dobro i to je jako stresno, osim toga majka može da se razboli, dobije upalu dojki, a beba da bude gladna. Sa druge strane, namjera mi je da zagovaram dojenje kao jedini pravi način ishrane za bebu u prvim mjesecima života. Ta blagodet i zaštita koju daje majčino mlijeko, ta bliskost koju majka i beba grade, ta sigurnost koju beba osjeća dok je u majčinom naručju, to se samo tada može steći i nikada više. Dojenje je neizmjerno važno i moja je misija da što više zastupimo dojenje u prvim mjesecima bebinog života.

BD: Ana nije samo supruga, majka, prijateljica, sestra, kćerka … Ana je i pisac. 2019. godine promovisali ste knjigu “Žena sa maramom”, koja je zbir Vaših kratkih zapisa, ličnih ili iz svakodnevice dugih žena, a svako ko ju pročita može da se pronađe u njoj i da je osjeti bliskom.

Ana: Pisac je možda teška riječ, još, jer je iza mene jedna knjiga. Ali u pripremi su još dvije, pa vidjećemo poslije toga da li će se osjećaj promjeniti. A “Žena sa maramom”, i to plavom, to je i naslovna priča u knjizi, je zbirka svakodnevnih događaja, koju svaka od nas ima, samo sam ja svoje zapisala – sve žene u jednoj, i jedna žena u svima. I sam način na koji je došlo do objavljivanja, a to je za osvojeno treće mjesto na književnom konkursu izdavačke kuće iz Zvornika “AS oglas izdavaštvo”, bio je eto znak da je vrijeme da te napisane tekstove objedinim na jednom mjestu. Dobila sam mnoštvo poruka od žena koje su pročitale ili čitaju knjigu da su je osjetile kao svoju i ako sam na bilo koji način uticala pozitivno na nečiji život, moja sreća je neizmjerna.

BD: I za kraj, slovo M se provlači kroz neke od priča, u nazivu je udruženja … Šta je Vama slovo M?

Ana: M je početno slovo moja dva najvoljenija bića, moje djece, Marko i Maja, M je utisnuto u sve ono što je nastalo kao rezultat ljubavi, kao što je i sama Mama M.

Priredila Jelena Lugonja

IZVORwww.brckodanas.com;
Prethodni postU petak potpuna obustava saobraćaja u Dejtonskoj ulici
Sledeći postBolji posao – sedmična ponuda poslova