8. februar obilježava se kao Dan bezbjednog interneta.
Internet je odličan i brz način da se informišemo o raznim događajima, kod nas i u svijetu, istražujemo o raznim temama, komuniciramo sa porodicom i prijateljima, nastavnicima, poslovnim saradnicima. Pogodan je i za školska istraživanja i projekte, koje su djeca dobila kao školski zadatak. Djeca uglavnom komuniciraju putem interneta koristeći najčešće društvene mreže. Ipak, iako ima svoje prednosti, internet može biti i jako opasan, ne samo za djecu, nego i za odrasle.
Za bezbjednost djeteta na internetu u prvom redu odgovoran je roditelj, odnosno staratelj, koji bi trebalo da zna koje i kakve stranice dijete posjećuje, da mu ograniči vrijeme provedeno online, te da se informiše, a potom objasni i djetetu, kako da se zaštite i ne postanu žrtve onih korisnika interneta koji nemaju dobre namjere.
“Ako ste nekada čuli da je neko nekome, preko interneta, ukrao lične podatke ili fotografije, vjerovatno tada niste pomislili da vi ili vaše dijete možete takođe biti žrtva takvih okolnosti. Nažalost, dok ne shvatite kako internet funkcioniše, zaista ste u velikoj opasnosti od brojnih hakerskih napada”, kažu komunikolozi.
Opasnosti virtuelnog svijeta koje prijete djeci su:
online korisnici sa lažnim identitetima, koji iniciraju dopisivanje sa djetetom, vremenom imaju nedolične zahtjeve od djeteta i mogu da počine virtuelno nasilje, koje ostavlja trajne posljedice – objasnite djetetu da se može upustiti u komunikaciju samo sa poznatim osobama i o tome i vas informisati
pojedinci, sa hakerskim sposobnostima, nagovaraju djecu da odaju određene lične podatke, pokušavajući da pridobiju njihovo povjerenje slatkorječivošću i povlađivanjem, ili ucjenama
pristup stranicama sa uvredljivim, nasilnim i pornografskim stranicama, koje djetetu mogu da ostave traumu ukoliko im pristupi
otvaranje profila na društvenim mrežama i logovanje na određene stranice, bez zaštite pristupnih podataka
postavljanje fotografija, snimaka i drugih podataka na internet i društvene mreže, koje mogu da kompromituju dijete, i budu iskorištene u negativne svrhe, odnosno mogu dovesti do toga da internet preuzme kontrolu nad djetetom.
“Prije prve upotrebe interneta, socijalnih mreža, otvaranja raznih profila i dr., razgovarajte sa djetetom, objasnite mu da je opasno da postavlja lične podatke na internet, informacije iz privatnog života, fotografije i snimke i sl. Svaka rečenica koja se online napiše, tamo i ostaje. Naučite dijete da ne bude žrtva, da ne bude naivno, ali i da ne bude nasilnik i ne vrijeđa druge. Objasnite mu da vam se u svemu i uvijek može i treba obratiti.
Ipak, ako ste uočili da se vaše dijete u zadnje vrijeme povlači iz društva, ponaša se depresivno, zatvara u sobu, ne čuje vas kad mu govorite, ima unezvijeren pogled, nervozno i otresito se ponaša, sjedi ispred laptopa ili gleda u telefon zabrinuto, vrlo je moguće da je postalo žrtvom nekog oblika virtuelnog nasilja. Takav teret može dovesti do razvoja brojnih psihičkih poteškoća, te je jako važno da primjećujete kako se vaše dijete ponaša.
Za početak, mirno razgovarajte sa djetetom o tome šta se događa na internetu i ohrabrite dijete da vam kaže ako je upalo u neku nevolju. Ako shvatite da je vaše dijete zaista upalo u zamku internetskih predatora, i ako sami nemate mogućnost da to riješite, onda se obavezno obratite policiji, školskom pedagogu ili psihologu, roditeljima iz razreda, i zajedno preduzmite korake da zaštite svoje, ali i drugu djecu na internetu u budućnosti”, poručuju psiholozi.
Pojedina djeca u pubertetskom i adolescentskom dobu misle da su neranjivi, da im niko ne može naštetiti, imaju visoko mišljenje o sebi, pa se upuštaju u rizična ponašanja da bi dokazali da su nedodirljivi. Taj lažni osjećaj nadmoći, stvara otpor i u razgovoru sa roditeljima, pa treba polako, smireno i prijateljski pričati sa njima o svim temama, ne samo o opasnostima na internetu.
“Oko 65% maloljetnih žrtava trgovine ljudima regrutovanih putem interneta u 2020. godini, a iskorištenih za seksualnu eksploataciju, vrbovano je putem Facebooka, 14% ih je namamljeno putem Instagrama, a 8% preko Snapchata. Mnoga djeca su izložena porukama sa seksualnim nasiljem, a više od polovine korisnika telefona i društvenih mreža su primili poruke koje su sadržavale fotografije nagih osoba, seksualnih radnji pa čak i nage djece. Sa tim činjenicama se najprije moraju suočiti roditelji, a onda ih interpretirati djeci i objasniti da ti sadržaji nisu primjereni za njih, ni kao primaoce ni kao pošiljaoce”, ističu stručnjaci.
Stoga, prvo razmotrite koliko je vašem djetetu uopšte potreban telefon, tablet, laptop, internet i društvene mreže. Ukoliko ste mu dozvolili da ih koristi, istražite alate kojima roditelj može ograničiti boravak i istraživanje djeteta na internetu. Budite upućeni u sadržaje koje vaša djeca pregledaju u virtuelnom svijetu, pratite kakve podatke dijele o sebi i budite otvoreni prema njima da, čak i ako se dogodi da postanu žrtva ili nasilnik, mogu da vam se otvoreno obrate za pomoć i rješavanje problema.
U članku korištene ilustracije i dio podataka sa stranice sigurnodijete.ba i fb/sigurnodijete na kojima možete pronaći brojne informacije i podršku kako zaštititi sebe i svoje dijete na internetu od raznih predatora. Surf@jte sigurno.
