U Brčkom je 22. juna 2023. godine predavanje održao vladika Ilarion, vikar patrijarha srpskog Porfirija i episkop novobrdski, odnosno gračanički. I svoju besjedu je počeo pričajući o tome kako je brzo stigao iz Beograda u Brčko, u kojem nikada nije bio, i kako se iznenadio koliko je u stvari blizu, ali, iako u Brčkom nikada ranije nije bio fizički, kako kaže, osjetio je kao da već sve ovdje poznaje, kao da je već upoznat sa svime i svima.
A razlog je naša mati Fevronija, rođena kao Petra Božić u Sandićima, igumanija Pećke Patrijaršije, njena sestra Julijana i sve druge monahinje koje su (ili su bile), rodom iz Posavine, a upoznavao ih je na Kosovu i Metohiji, kao i naš iguman manastira Sveti Arhangeli kod Prizrena, otac Mihailo, takođe iz Brčkog, koji su mu svi pričali o svom rodnom kraju – o nama.
I na toj lijepoj priči o nama, našim ljudima odavde i podneblju u kojem živimo, treba da budemo zahvalni monahinjama i monasima koji su rasuti po kosovsko-metohijskim manastirima, ali u srcu čuvaju i nose svoje porijeklo i rodni kraj.
Mi im se možemo odužiti živeći dobrim i pravednim život, poštujući boga, vjeru i ljude, šireći ljubav, dobročinstvo i mir. Ali i njegujući i poštujući uspomenu na ovu divnu ženu i njeno zaveštanje. Kako sam i ranije nagovijestila, mati igumanija Fevronija je, zajedno sa sestrom Julijanom, Pećkoj Patrijaršiji ostavila komad zemlje na području Brčkog, svega nekoliko kilometara od centra grada, u blizini prigradskog naselja Pirometal.
Ona se upokojila 19. novembra 2015. godine, u 95. godini života. A pet godina ranije 18. oktobra 2010. godine, sa sestrom je došla u Brčko i kod jednog od brčanskih notara njih dvije sačinile su testamente, kojima su zaveštale Pećkoj Patrijaršiji nekretnine površine veće od 10 duluma.
Prema zvaničnim podacima, nekretnine se nalaze na periferiji grada u pravcu prema Bijeljini, u naselju Pirometal, katastarsko područje Gredice, udaljene četiri kilometra od centra grada i u neposrednoj blizini obilaznice oko Brčkog.
Prema podacima iz Osnovnog suda Brčko distrikta BiH, oba ostavinska postupka iza upokojenih Fevronije i Julijane su 24. aprila 2017. godine pokrenuta pred ovdašnjim sudom, podnesenim prijedlogom punomoćnika – pravobranioca Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke. Međutim, ostavinski postupci ni do danas nisu okončani, dijelom zbog pasivnosti podnosioca prijedloga, dijelom zbog nemogućnosti da se pronađu svi zakonski nasljednici, koji moraju da se izjasne da li osporavaju ili priznaju testamente.
Ukoliko zakonski nasljednici ne budu osporavali volju ostavilja, počivših Fevronije i Julijane, a ovim putem ih pozivamo da se jave u sud, Osnovni sud u Brčkom tada bi donio rješenje o nasljeđivanju, te bi se u zemljišno – knjižnom registru, uz dostavljanje dokumentacije od Pećke Patrijaršije, i konačno mogao upisati vlasnik nekretnina – manastir Pećka Patrijaršija.
Mati Fevronija – Biće dobro, ako mi budemo bolji
Episkop šabački Lavrentije rekao je za igumaniju Fevroniju da je došla iz najčestitijeg dijela zemlje, tamo odakle ljudi svakodnevno žive onako kako se živi u manastirima – pobožno, u vjeri, postu i molitvi, sa ljubavlju prema svima.
Kada je Petra odlučila da krene u manastir, sa njom je pošla i njena rođena sestra Julijana i još nekoliko rođaka i prijateljica, a majka Smilja ih je pratila sve do manastira Jovanje, da bi znala gdje su joj djeca ostala. Majka joj je rekla da ako je tako odlučila, da tu više povratka nema. Petra je bila prvo dijete u porodici Milana i Smilje Božić, ugledne, časne i čestite porodice. Kažu da je njena majka Smilja bila duša doma Božića, koja je toplom vjerom gajila svoju djecu. I ona se kasnije zamonašila i dobila ime Marija. Mati Fevronija je govorila da je oduvijek u sebi osjećala da joj je to poziv i potreba i da nikada nije posumnjala u svoj izbor. “Kako je Sveti Sava ostavio carsku krunu i zamonašio se, pa zašto onda ne bih i ja mogla?”, govorila je.
Blaženopočivši patrijarh Irinej rekao je za Božiće da je njihov život bio pravi primjer jednog hrišćanskog života. Mitropolit Amfilohije je za nju govorio da je to bila jedna čista duša, duboke vjere, kao da je rođena s tim. “Prva na bogosluženju, posljednja iz crkve nakon molitve. Tiha i nenametljiva. Imala je najmanju keliju u manastiru. A uvijek je nešto radila i stalno u pokretu bila, dok je zdravlje služilo”, pričao je mitropolit.
Kada je došla u opustjelu i oronulu Pećku Patrijaršiju 1957. godine, pričala je da se pitala kako će one to sve da urede i obnove, jer, osim što je manastirski kompleks fizički bio oronuo, stanovništvo je teško prihvatalo monahinje, s obzirom da je manastir do tada bio muški. I tada je usnila Majku Božiju. “Sanjala sam Majku Božiju i ona mi kaže nemoj se ništa sekirati, sve ću ja da ti pomognem i tako je i bilo!”, pričala je mati Fevronija. I zaista jeste. Svojim neodlaskom iz Pećke Patrijaršije, spasila je Patrijaršiju nekoliko puta, ali i hiljade ljudi na Kosovu i Metohiji, posebno u vrijeme martovskog pogroma 2004. godine.
Bez monaštva ne bi mogla da živi, kao što se i bez vode ne može. Natčovječanskim naporima su ona i sestre monahinje obnovile i očuvale ovu kosovsko – metohijsku svetinju i kroz služenje drugima, borile se za svoje, ali i spasenje cjelokupnog naroda. Govorila je da “bi se opstalo na Kosovu potrebna je velika snaga trpljenja. Biće dobro, ako mi budemo bolji, ako povratimo vjeru.”
Iako je bilo teških situacija, a teška vremena za Pećku Patrijaršiju su i sada, nikada nije htjela da napusti manastir, čak i kad joj je život bio ugrožen. “Nisam ja vrednija od ove svetinje”, govorila je.
Fevronijino zaveštanje – pećaršija u Brčkom
Zahvaljujući igumaniji Fevroniji, jedan komad zemlje upravo u Brčkom, trebalo bi da pripadne Pećkoj Patrijaršiji.
75 godina mati Fevronija je provela u monaškom podvigu. 55 godina bila je igumanija Pećke Patrijaršije. 55 godina. Više od pola vijeka!
Uvijek je govorila “neću živa odavde”, misleći na Patrijaršiju. I tako je i bilo, te je i sahranjena na monaškom groblju, u krugu manastira. Ali, iako nije htjela iz Patrijaršije, donijela je Patrijaršiju nama.
Hoćemo li se odužiti Fevroniji i Julijani? Zalužujemo li mi taj njihov dar? Čitav život su provele u molitvi, trpljenju i pomaganju i odrekle se svega materijalnog na Zemlji, zarad dobra ljudi.
Može li se ova zajednica, narodna, crkvena, sveštenička, politička … udružiti oko ideje da se u Brčkom uredi metoh, po Fevronijinoj želji, na ovom mjestu, na ovom komadu Peći u Brčkom?
Nadam se da ćemo imati snage i obzira i ispuniti joj tu, posljednju želju!
Jelena Lugonja
