Sokrat je slovio za mudraca. Jednog dana ga potraži neki čovjek i reče:
– “Znaš li što sam sve čuo o tvome prijatelju?”
– “Trenutak”, odgovori Sokrat, “prije nego što mi ispričaš volio bih da prođeš jedan brzi test. Da li si to što mi želiš reći prosijao kroz tri sita?”
– “Tri sita?”
– “Da”, odgovori Sokrat, “prije nego što ispričaš neke stvari o drugome, dobro je uzeti malo vremena i prosijati ono što želiš reći. To nazivam test od tri sita! Prvo je sito ISTINE. Jesi li provjerio da li je istina ono što mi želiš ispričati?”
– “Ne, pa i nisam. Nisam vidio, samo sam čuo kako pričaju.”
– “Dobro! Ne znaš da li je to istina. Probajmo ponovo: pokušajmo prosijati drugačije, sad ćemo uzeti sito DOBROTE. Ono što mi želiš ispričati o prijatelju, je li nešto dobro?”
– “Ne, baš suprotno! Čuo sam kako se tvoj prijatelj loše ponio.'”
– “Dakle,” nastavi Sokrat, “želiš mi ispričati loše stvari o prijatelju, a nisi siguran jesu li istinite. To i nije baš ohrabrujuće! Još uvijek možeš proći test, jer je ostalo još sito KORISTI.”
– “Je li korisno da mi ispričaš sve što je moj prijatelj učinio?”
– “Korisno? Pa i ne, ne vjerujem da bi ti to moglo koristiti.”
– “Dakle,” zaključi Sokrat, “ono što mi želiš ispričati nije istina, ni dobro, ni korisno, pa zašto bi mi onda pričao. Ne želim ništa znati od onoga što si mi htio ispričati, i tebi će biti bolje da sve to zaboraviš.”
Napisao: Platon; prije 2 500 god.
Moramo se čuvati da otrov koji proizvodi naš vlastiti jezik ne ubije nas same.
Iz Biblijske mudrosti: “Evo: količna vatra koliku šumu zapali! I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života. Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio, a jezik – zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog – nitko od ljudi ne može ukrotiti.” (Jak 3)
