Malo nas, današnjih stanovnika Posavine i Semberije, je znalo ili zna da je punih 55. godina igumanija Pećke Patrijaršije, jednog od tri najvažnija duhovna centra pravoslavnog srpskog naroda na svijetu, bila mati Fevronija rodom iz Sandića kod Brčkog.
Kako je tiho živjela (mada tiha voda brijeg roni), tiho se i upokojila i mi o tome u novembru te 2015. godine skoro da ništa čuli i nismo.
A za mati Fevroniju Pećku, patrijarha Pavla i mati Efrosiniju igumaniju Gračanice (rođ. 1939. – upok. 2018.), često se u srpskom narodu govorilo kao o tri kosovska stuba pravoslavlja i posljednje izdanke izvornog hrišćanstva.
Kako piše Bašta Balkana “I zaista, svako ko se udostojio susreta sa njima, mogao bi da kaže isto – nikakvih posebnih spoljašnjih obilježja, nikakvih velikih riječi, nikakvih nerazumljivih teologija, samo um uvijek zauzet molitvom i ruke uvijek zauzete poslom. I neodoljiva želja da budete blizu njih, da se izgubite u toploti njihovih pogleda i krasoti njihovih duša”.
Blagost, krepkost i dobročinjenje
O tome kako je igumanija, sa sestrama, podigla Pećku Patrijaršiju iz pepela svojim radom, molitvom i zalaganjem, pisala sam u ranijem tekstu.
A radila je dokle god ju je zdravlje služilo. Neumorno. Sve poslove, i one najteže fizičke. Mi znamo samo ono što je ispričano naglas i ponegdje zapisano. Kako je tačno i koliko teško bilo, to sada vjerovatno nikada ni saznati nećemo. Ali, to bi možda meni, nama, vama bilo teško. Njoj nije bilo, jer je to bio njen život, posvećen Bogu, radu i molitvi za ljude. Za sve ljude. Ne bi ona ni bila igumanija da nije bila od tog kova, od te snage uma, duha, ljubavi i razumijevanja.
Prisustvovala je činu ustoličenja 43., 44. i 45. patrijarha Srpske pravoslavne crkve – Germana, Pavla i Irineja. Bila je svjedok svemu što je zadesilo Pećku Patrijaršiju i Kosovo i Metohiju u drugoj polovini XX i početkom XXI vijeka.
Znala je neprocjenjiv značaj i važnost Pećke Patrijaršije za pravoslavni srpski narod i zahtijevala poštovanje strogih pravila duhovnog života, redovne molitve, bez obzira na sve spoljašnje okolnosti koje su u tih 55 godina, koliko je bila igumanija, dramatično mijenjale položaj crkve, monaha i stanovništa na Kosovu i Metohiji.
Kaže jedna priča da je jedne prilike livada pored crkve bila pokošena u subotu, te je trava trebalo da se suši do ponedjeljka. Iznenada, u nedjelju se naoblačilo i bilo je samo pitanje časa kada će početi da pada kiša. Jedna od iskušenica tražila je od igumanije blagoslov da pokupe travu, u nedjelju, prije nevremena, a mati je rekla da to ipak ostave za ponedjeljak ujutru. „Ali, ako padne kiša, sve će propasti!“, rekla je iskušenica. „Neka propadne“, odgovorila je mati. Poštovala je četvrtu božiju zapovjest. I tako su sijeno pokupile u ponedeljak rano ujutru, a oluja je počela samo nekoliko minuta poslije toga. E to je ta tiha voda, posvećena, ponizna i veličanstvena u svojoj snazi i tišini molitve.
Pećka Patrijaršija – svjetska kulturna baština izuzetne vrijednosti u opasnosti
Za igumanijinog života, Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO), Odlukom Komiteta za svjetsku baštinu, u periodu od 2004. do 2006. godine na spisak ugroženih spomenika stavila je manastir Pećku Patrijaršiju, kao i manastire Visoke Dečane i Gračanicu i crkvu Bogorodice Ljeviške u Prizrenu, zbog problema oko njihovog očuvanja. UNESCO je takvu odluku objasnio nestabilnom političkom situacijom u regionu i proglasio ova dobra baštinom od izuzetne vrijednosti u opasnosti.
Crkveni kompleks manastira Pećka Patrijaršija čine četiri crkve koje datiraju iz XIII i XIV vijeka. Najstarija je crkva Svetih Apostola, koja je ujedno i nastarija građevina u manastirskom kompleksu, a koju je podigao arhiepiskop srpski Arsenije I prije 1234. godine. Po njegovom nalogu je i živopisana, a sjedište srpske crkve premješteno je iz Žiče u Peć. Druga je crkva Svetog Dimitrija, koja se sa sjeverne strane oslanja na Sv. Apostole. Nju je podigao arhiepiskop Nikodim oko 1320. godine i zaslužan za njeno freskopisanje u periodu od 1324. do 1327. godine. Zatim, crkva Bogorodice Odigitrije, sagrađena kao prvi graditeljski poduhvat arhiepiskopa Danila II u Pećkoj patrijaršiji i oslikana nakon 1330. godine. Uz južnu fasadu crkve Bogorodice Odigitrije 1337. godine podignuta je mala crkva Svetog Nikole, za vrijeme arhiepiskopa Danila II.
Kompleks manastira Pećke Patrijaršije bio je zaštićen bedemima sa pet kula. Od prvobitnog utvrđenja i pomoćnih zgrada, danas su ostali samo temelji. Konaci iz XIX veka stradali su u požaru 1981. godine, ali su obnovljeni 1983. godine. Nova patrijarhova rezidencija završena je 1991. godine. Poslije Prvog svjetskog rata i ujedinjenja srpske crkve 1920. godine, mitropolit Dimitrije je 1924. godine ustoličen za patrijarha obnovljene srpske Patrijaršije.
Od tada, svi izabrani patrijarsi ustoličuju se u Pećkoj Patrijaršiji, koja je pod direktnom administracijom patrijarha srpskog.
Mati Fevronija Božić sahranjena je na monaškom groblju u kompleksu manastira Pećka Patrijaršija.
Pobožni Božići
Osim igumanije sveštene lavre pećke majke Fevronije, rođene Petre Božić, mnogi njeni bliži i dalji srodnici i rođaci su takođe život posvetili monaštvu i tihovanju – sestra, strina, tetka, tetak i drugi bliži i dalji rođaci. Neki su bili u manastiru Tavna, neki u Lovnici i drugim manastirima. I to u vrlo teško vrijeme komunizma, kada je crkva i Svetosavlje bilo u nemilosti.
Mati Fevronija je govorila da se svi, kao narod, moramo popraviti. Od porodice, škola, političara, inače će vremena za život i za čovjeka biti sve teža i okrutnija, jer svi članovi jednog društva snose odgovornost za sve ono što se tom društvu, tom narodu, dešava. Povratak iskonskom Svetosavlju i mir sa Bogom, pokajanje i ljubav za bližnjega svoga – to je put za ozdravljenje ovog naroda.
I upravo ovih dana možemo da svjedočimo da u tome još uspjeli nismo.
Ali ni sada nije kasno da počnemo.
Blaga mati Fevronija i njena sestra monahinja Julijana ostavile su testamentom, još 2010. godine, u nasljedstvo sve svoje nekretnine na teritoriji Brčkog upravo Pećkoj Patrijaršiji!
Na teritoriji Brčko distrikta BiH nalazi se komad zemlje koji pripada Pećkoj Patrijaršiji – Velikoj Svetoj Svetovaznesenjskoj Stavropigijalnoj Lavri Srpskoj – metoh Pećki.
Nastaviće se …
Jelena Lugonja
