Vrijeme je godišnjih odmora, putovanja, uživanja i bilježenja sjajnih momenata fotoaparatima, još češće mobilnim telefonima i nekoliko trenutaka nakon fotografisanja – objavljivanja na društvenim mrežama, nakon čega slijedi provjeravanje “svakih pet minuta” koliko je fotografija prikupila lajkova.
Ipak, dok fotografišete, budite svjesni okruženja, razmislite na koga može dijeljenje fotografija da utiče i na koji način može da utiče, te provjerite sa svima koji se nađu na fotografiji, svjesno ili ne, da li se slažu sa vašom odlukom da je objavite i podijelite sa prijateljima, porodicom ili cijelim svijetom.
Osim toga, roditelji ili staratelji bi trebalo da povedu računa o nekoliko činjenica:
– fotografije koje dijelite na vašim nalozima na društvenim mrežama, kao i blogu, nisu privatne – čim su online i na internetu, izgubile su status privatnosti
– provjerite da li se na fotografijama vide i druge lične informacije, kao što su tablice automobila, kućni broj i dr.
– budite sigurni da se svi sa fotografije slažu sa vašom namjerom da je objavite javno
– budite sigurni da je objavljivanje fotografije vašeg djeteta i maloljetnika na društvenim mrežama primjereno, da se oni slažu sa tim i da ne narušavate njihovu bezbjednost objavom
– provjerite odaje li fotografija vašu trenutnu lokaciju i obavještava li druge da je vaš stan ili kuća trenutno bez nadzora itd.
“Šerenting”
Vjerovali ili ne, objave koje roditelji puštaju na društvenim mrežama jedan su od najčešćih izvora za krađu identiteta. Termin “šerenting”, kao kombinacija riječi sharing (dijeljenje) i parents (roditelji) označava socijalni fenomen dijeljenja fotografija, snimaka i ličnih podataka djece na društvenim profilima od strane roditelja.
Danas je roditeljima teško da se odupru želji da online svijetu pokažu koliko su njihova dječica, slatka, simpatična, pametna, interesantna, spretna … A većina tih istih roditelja nema svojih fotografija iz djetinjstva na društvenim mrežama, možda čak ni u albumima, pa ni osjećaj kako je to kad tvoje fotografije u kupaćem kostimu, umrljane lubenicom, sladoledom ili tortom, poderanih koljena ili čupave kose vidi stotine i hiljade ljudi, od kojih mnogi ostavljaju prihvatljive, ali ima i onih sa neprimjerenim komentarima, pa čak i onih koji preuzimaju i čuvaju te iste fotografije.
Prema istraživanjima, današnje dijete do svoje pete godine života već ima oko 1.500 fotografija objavljenih online, objavljenih bez njegovog znanja, i to od strane onih kojima najviše vjeruje i koji su najodgovorniji za njegovu bezbjednost – roditelja! 1.500 fotografija u prosjeku. Stručnjaci koji se bave bezbjednošću na internetu predviđaju da će u narednih sedam godina dvije trećine svih slučajeva krađe identiteta biti posljedica dijeljenja ličnih podataka online – dakle javno.
Zapamtite – jednom objavljene fotografije na internetu zauvijek ostaju na internetu, čak i nakon što ste ih vi izbrisali sa svog naloga. Sve što ste ikada objavili i sve što ćete ikada objaviti na internetu o sebi ili svom djetetu je digitalni otisak, koji tu ostaje i pratiće vas do kraja života, odnosno nadživjeće vas.
Kako objavljivanje fotografija na internetu može da utiče na život djeteta u budućnosti, pokazuje i kampanja Share with care – Dijeli sa pažnjom, koju je pokrenuo njemački Telekom. Ovaj snimak će vas možda uznemiriti, ali poslije njega sigurno ćete razmisliti prije nego podijelite svoju ili fotografiju svog djeteta na društvenim mrežama.
Ponekad je možda bolje vratiti se starim dobrim “izrađenim” fotografijama i albumima koje listamo u rukama.
A ako i dalje želite da dijelite fotografije na društvenim mrežama, onda to možete i na drugačiji način, fotografišite detalje, predjele, prizore, umjesto lica, neka se vidi rame, ruka koja pokazuje na nešto zanimljivo, kosa koja vijori, obris, odraz, silueta … a nešto ipak zadržite i za sebe ili pošaljite direktno onima kojima vjerujete.
