Šta povezuje ostrvo Ikaria u Grčkoj, provinciju Oljastru na Sardiniji, oblast Nikoja u Kostariki, ostrvo Okinava u Japanu i gradić Loma Linda u Kaloforniji?
Ta mjesta na planeti nazvana su plave zone, jer se u njima najdugovječnije živi. Većina stanovnika doživi više od 90, a mnogi i više od 100 godina starosti. Svako ovo mjesto ili regija je specifično po svojoj kulturi, ishrani, društvenim vezama i uopšte načinu života, ali ipak imaju i neke zajedničke osobine, nešto što ih spaja.
Fizički su jako aktivni i puno se kreću. Sve što uzgajaju, sade, obrađuju i beru svojim rukama, uz minimalnu upotrebu mašina i drugih pomagala.
Imaju osjećaj svrhe življenja i znaju zašto se budu ujutru. Imaju čemu da se nadaju, raduju i daju svoj doprinos životu na Zemlji.
Posvećuju vrijeme sebi svakog dana, barem sat vremena, kroz opuštanje, meditaciju, molitvu, zahvalnost ili neke druge rituale, ne dozvoljavajući na ovaj način da im stres narušava zdravlje i balans življenja.
Žive u blizini mora. Jedu umjereno, čim osjete i naznaku sitosti, završavaju obrok. Prejedanje nije opcija. Rijetko im je na trpezi meso, uglavnom je to voće, povrće i žitarice koje sami uzgoje. Ne jedu kasno – popodne ili predveče im je zadnji obrok. Često poste, a uz ručak popiju čašu crnog vina. Hronične i teške bolesti u ovim mjestima su rijetkost.
Osjećaj pripadnosti porodici je ogroman. Porodica i njena povezanost su im na prvom mjestu. Porodica je oslonac i mjesto sigurnosti, jer u porodici znaju da nisu sami i ne brinu o godinama koje prolaze. Često nekoliko generacija živi pod istim krovom ili u istom dvorištu. Osim porodice, tu su i dugovječna prijateljstva, druženja i okupljanja, uz smijeh, međusobna pomaganja i podršku u svemu što se onom drugom dešava. Ljudi su bliski i posvećeni njegovanju porodičnih i prijateljskih veza.
Ne komplikuju, žive jednostavno i polako.
Da sumiramo – fizička aktivnost i rad svojim rukama, radovanje životu, lagana ishrana, život blizu mora ili vode uopšte, povezanost sa porodicom i prijateljima i međusobna briga jednih za druge, molitva ili meditacija, sa pozitivnim mislima o sebi i životu i vjera u ljude, ljubav, podršku.
Nemamo more u blizini, ali možemo biti ljudi – paziti na ishranu, šetati ili vježbati svakodnevno, biti zahvalni na svemu što imamo i znamo, biti tu za porodicu i prijatelje, ne omalovažavati drugog i raditi na tome da duh i tijelo žive u harmoniji. To bi trebalo da bude ta tajna dugovječnosti i na prvi pogled, ne čini se teškom za postizanje, zar ne?
