Sve što poleti u nebo, mora nekad i negdje da se spusti. Tako je i sa balonima. A kod nas često na raznim proslavama ili, što je još gore, manifestacijama o podizanju svijesti o nečemu, puštanje balona bude centralni događaj.
Baloni se dižu u visinu do određene granice, a potom usljed širenja gasa kojim su ispunjeni, promjene temperature i drugih uslova, pucaju i padaju na zemlju. Postaju otpad, smeće, ružna slika nekog slavlja i, ono što je najgore, primamljiva hrana nekoj životinji.
Baloni su napravljeni od plastike, koja uglavnom nije biorazgradiva, te nanosi štetu i zemljištu, i vodi, i biljkama i životinjama, a samim tim u tom životnom ciklusu i čovjeku. Iako neke kompanije tvrde da prave balone od lateksa, koji se rasprši u sitne dijelove u visini, a druge da ih prave od fotorazgradivog ili biorazgradivog materijala, kakva je razlika u tome da li su razgradivi ili ne, ako ih životinja pojede i zbog toga ugine. Proces razgradnje je dugotrajan, te su životinje ugrožene sve dok je ostatak balona području šume, rijeke, obale, močvare…
U pojedinim državama svijeta zakonom je zabranjeno puštanje balona upravo iz razloga narušavanja životne sredine i ugrožavanja živog svijeta.
Iako su proslave i značajni datumi podsjetnici na važne događaje, ne moraju biti obilježeni na račun prirode.
