Vladimir Vanja Grbić, proslavljeni srpski odbojkaš i član Kuće slavnih, zlatni olimpijac i evropski šampion, čest je gost Posavine, pa samim tim i Brčkog. I ove godine održao je pokazni čas polaznicima – djevojčicama i dječacima iz “Odbojkaške akademije Dijana Vasić” u Brčkom, na kojem je ujedno predstavio i “Kamp Vladimira Grbića” koji se održava od 2017. godine, a ove godine biće organizovan u Valjevu.
Izuzetan sportista, ali prije svega sjajan čovjek, Vanja Grbić podijelio je sa čitaocima portala “Brčko Danas” mnogo korisnih informacija.
Prenijeti znanje od onih prije nas, na one poslije nas
Jedna od njih je da voli da dođe u Brčko, posebno što je blizu Pelagićeva na čijem jezeru uživa u pecanju, ali i zbog prijatelja koje ima u Brčkom, među kojima je i naša sugrađanka, bivša reprezentativka BiH u odbojci, a danas predsjednica “Odbojkaške akademije Dijana Vasić”.
Danas je teško naći one koji rade sa djecom zato što to zaista vole. Dijana je u djeci prepoznala najbolju moguću investiciju u smislu davanja sebe i svoje pasije i ja to poštujem. I volim da pomažem ljudima koji, prije svega, žele da prenesu znanje onih prije njih na one koji dolaze poslije njih. I po tome smo se i našli, ističe Vanja Grbić.
Osim toga, njihovo prijateljstvo i saradnja biće vezani i za regionalni projekat sportske edukacije najmlađih, koji bi trebalo da bude pokrenut do kraja ove godine (o kojem smo već ranije pisali). Iako je bilo planirano i ranije, COVID pandemija je usporila prethodne planove.
Dobro je poznato da sa prijateljima, koji su uzeli koncesiju na jezero Pelagićevo, planiram izgradnju sportskog kompleksa, gdje će se djeca iz šest mjesta družiti, razmjenjivati, a opet kroz projekat koji treba da finansira Evropski fond, pokrenućemo proces pomirenja, reintegracije, tolerancije i sve to kroz sport. Ovime će biti obuhvaćena zainteresovana djeca, odnosno njihovi roditelji, uzrasta od devet do 18 godina iz Brčkog, Pelagićeva, Orašja i Srebrenika u BiH, te Osijeka iz Hrvatske i Sremske Mitrovice iz Srbije. Tih šest gradova će biti povezani kroz ovaj projekat prekogranične saradnje, s tim da će već u prvom narednom, ako ne i u toku ovog projekta, Obudovac sigurno ući u priču, kao i još nekoliko okolnih mjesta. U ovom projektu, djeca će prvo i prije svega imati priliku da rade po mom programu, da imaju obezbjeđenju svu opremu, da imaju praćenje, da ih prate ortopedi i sportski naučnici i da se razvijaju i treniraju sa osmjehom na licu!, objašnjava Vanja.
Dijana Vasić i njena akademija trebalo bi da budu nosioci ovog projekta u Brčkom, kada je riječ o djeci masovne populacije, a u program će biti uključeni i treneri koji će da rade sa djecom sa intelektualnom ometenošću. Planirano je da ovo bude dugoročan projekat.
To je dugoročan projekat, koji ide na svake tri godine, obnavlja se na svake tri godine, i za sada imamo isplanirana već sljedeća tri projekta, odnosno za sljedećih devet godina. Prvo krećemo sa djevojčicama, pošto su one brojnije, nakon toga ćemo da uključimo i dječake, da uključimo i osjetljive grupe, biće jako lijepo. Pelagićevo ima dobru odbojkašku tradiciju, uslovi tamo bi trebalo da budu fenomenalni, ja tamo pecam stalno, mada nećemo mi tamo biti zbog pecanja, ali kompleks će biti multifunkcionalan i dio zdrave priče za budućnost i perspektivu, priča nam Vanja sa izrazitom vedrinom.
Djeci je potrebno da shvate zbog čega su rođeni
Dok ne bude realizovan ovaj projekat prekogranične saradnje u Pelagićevu, zainteresovani dječaci i djevojčice mogu već od 24. juna ove godine da pohađaju deveti po redu “Ljetnji kamp Vladimira Grbića”, koji se ove godine organizuje u Valjevu. Ovo nije običan kamp.
Kako piše na sajtu kampa – to je evaluacija analiza i projekcija rada s djecom u cilju njihovog razvoja kao kompletne ličnosti za 360 stepeni. Saradnja sa ortopedima i sportskim naučnicima i psiholozima pomaže da se polje rada podigne na nivo na kojem mu nema ravnog. Uz prevenciju straha, motivaciju i sticanje samopouzdanja, te optimizaciju igre na odbojkaškom terenu, učesnici kampa stiču neophodne životne vještine.
Ono što je meni esencija svih ovih projekata je kamp sam po sebi. Zašto roditelji šalju djecu na kamp? Prvo zato što dobiju zdravstvenu evaluacuju stanja njihovog djeteta – ortopedskog i motoričkog prije svega. I onda na osnovu toga znaju šta treba da rade da bi dijete bilo zdravo. Ne da bi bilo vrhunski sportista, nego da bi bilo zdravo. Jer kad je dijete zdravo i nasmijano, ono može da radi apsolutno sve, da se igra sa ostalom djecom bez ikakvih problema. Ovako, ukoliko ima neki problem, ne može da se igra sa ostalom djecom. Zatim, sa druge strane, sva predavanja koja imaju služe da djecu prije svega nauče, da im objasne, kako da se bolje socijalizuju, čega da se čuvaju, vezano za vršnjačko nasilje i drugo nasilje od strane ostalih koji mogu da ih ugroze na bilo koji način, zatim dermatološki pregled – mladeži, stomatološki pregled, i ja im držim jedno od važnijih predavanja o prepoznavanju sebe i borbi sa sopstvenim strahom. Jer to je nešto što djecu može da drži cijeli život, ukoliko se ne izbore sa tim, a oni prije svega treba da nađu i shvate zbog čega su rođeni, objašnjava Vanja.
Do šeste godine djeca da se bave samo bazičnim sportovima
Sport je važan u razvoju svakog djeteta – fizički, emocionalno, sociološki. Ali, u prvim godinama života djeca treba samo da se igraju i bave osnovnim sportovima.
Do šeste godine, po sportskoj nauci, djeca treba da se bave bazičnim sportovima – atletika, gimnastika i plivanje. Nakon toga ide period elementarnih igara, gdje djeca prije svega rade na koordinaciji, zato što je u šestoj godini nervni sistem i mozak razvijen 60%, a u 12. godini 90%, što znači da do 12. godine šta ste odradili, kada je riječ o koordinaciji, odradili ste. Nakon toga kreće od devete do 11. godine prijemčivost loptaških sportova, od 11. do 16. je razvoj tehnike. Međutim, ukoliko vi magarcu, koji ne razumije kako treba da radi sa djetetom, date dijete koje je savršeno, on će ga pokvariti, odnosno povrijediti. A ako imate čovjeka koji želi da čuje i vidi kako i na koji način da trenira i radi sa djetetom, onda ni za šta nije kasno. Da bi sport ili fizička aktivnost imala pozitivnu implikaciju na dijete, mora se raditi u dimenziji djeteta, ne permisivno, dati im čokoladu svakoga dana, jer ta čokolada treba njima da bude slatka, odlaganje zadovoljstva je uvijek bila zlatna nota, s jedne strane, a s druge strane treba se truditi da djecu stimulišemo da stalno pomjeraju sopstvene granice malo na više, ne gurajući ih na maksimum, već držeći ih u optimumu. Oni onda tako nisu u stresu, jer najgora moguća stvar je da im date takmičarski sport, da ih pustite u takmičenje u uzrastu kad oni treba da se igraju. To je problem onih koji su nesvjesni toga i dođu da zarade novac, a ne razmiju da je novac rezultat dobrog rada, ističe Vanja Grbić.
Upravo je to, kaže Vanja, ono što njegov kamp odvaja od svih drugih koji rade sa djecom, jer je njegov primarni cilj da su djeca nasmijana.
Kod mene na kampu djeca plaču na kraju, ne zato što su tužna i nešto im je učinjeno, već zato što idu kući.
Pitali smo Vanju i šta misli o trenutnom stanju u sportu kod nas i u regionu, sa osvrtom na odbojku.
Brčko mora da se vrati svojoj djeci
Brčko nažalost gubi epitet grada odbojke. Kupovani su stranci koji su polovnjaci. Vi budete prvak BiH, i šta onda. Jedan moj pokojni prijatelj me nekada pitao Vanja imamo sada šansu, imamo budžet, razmišljali smo da dovedemo nekog igrača. Ne, rekao sam. Pred vama su dva puta. Prvi je da imaš budžet, kupiš strane igrače koji su nomadi, profesionalci, oni igraju i dok god ima para, oni će biti tu. Nećeš imati punu salu, neće ljudi toliko dolaziti da gledaju neke tamo sa kojima apsolutno nikakve veze nemaju, i koji neće doživjeti klub kao svoj klub, kao nešto za šta treba da se bore do kraja. I dok god ima para, to će trajati. Međutim, onog sekunda kad pare nestanu, više nema tog sporta. A djeca koja bi iz naše sredine mogla da stignu, idu u neke druge klubove, i to je ćao. Ne možeš se oporaviti 20 godina. Za mene je mnogo bolje raditi sa sopstvenom djecom, graditi bazu, to je put koji je mnogo duži, ali onda ne kreirate samo sport, već pokret! Zato što roditelji, braća, sestre, rođaci, dolaze da bodre svoje boje, jer su to svoja djeca, iz svog grada i onda je to sasvim druga priča. E to je priča koja je na stabilnim nogama, koja ima ozbiljnu bazu i to je priča koja traje! Brčko mora da se vrati svojoj djeci. A ne da njegova djeca igraju u nekom Beogradu, Zagrebu, Sarajevu, Podgorici, zaključuje Vladimir Vanja Grbić, kojem se zahvaljujemo što je i ovaj put našao vremena za razgovor sa nama.
Priredila: Jelena Lugonja
