Klimatske promjene su najveći izazov našeg doba, koji nam ujedno pruža priliku da osmislimo novi ekonomski model, ističu u NVO CENER21 (NGO Center for Energy, Environment and Resources). Kao odgovor na ove izazove, podsjećaju da je Evropska unija usvojila ambicioznu strategiju rasta – Evropski zeleni dogovor. Cilj ove strategije je da pretvori Evropsku uniju u modernu, resursno efikasnu i konkurentnu ekonomiju, koja će postići klimatsku neutralnost do 2050. godine.
U cilju provođenja Evropskog zelenog dogovora na području Zapadnog Balkana, iniciran je instrument, odnosno incijativa pod nazivom Zelena agenda za Zapadni Balkan. Kroz ovu inicijativu zemlje regiona obavezale su se na provođenje niza konkretnih akcija i mjera, koje bi trebalo da dovedu do „niskougljeničkog“ razvoja regiona i privrednog rasta u skladu sa načelima održivog razvoja.
Implementacija mjera teži stvaranju novih, zelenih radnih mjesta, potom povećanju energijske efikasnosti i korištenju obnovljivih izvora energije, smanjenju zagađenosti, te poboljšanju kvaliteta života građana, kao i povećanju konkurentnosti privrede, kroz implementaciju najboljih raspoloživih tehnika. Međutim, za postizanje navedenih ciljeva potrebne su značajne investicije i promjene u načinu poslovanja, što može predstavljati izazov za privredni sektor.
O tome kakvog bi zapravo uticaja implementacija ovih inicijativa mogla imati na bosanskohercegovačku privredu, Centar za energiju, okolinu i resurse – CENER 21 je razgovarao sa energetskom ekspertkinjom Samrom Muratspahić, te prenosimo taj intervju u nastavku.
Prema riječima gđe Muratspahić, ključni instrument politika za planski period 2021-2030. god na koju su se obavezali lideri Zapadnog Balkana, a koji će uticati na proizvodne kompanije u BiH, predstavlja usklađivanje s EU Sistemom trgovanja emisijama (EU ETS) i/ili uvođenje drugih alata za naplatu emisija ugljenika, poput CBAM mehanizma (Mehanizam prekograničnog poravnanja ugljenika).
CBAM predstavlja instrument EU za postavljanje pravedne cijene na ugljenik koji je emitovan tokom proizvodnje proizvoda koji ulaze u EU, s ciljem podsticanja čišće industrijske proizvodnje u zemljama izvan Evropske unije.
„Od 1. oktobra 2023. godine, kompanije iz oblasti proizvodnje željeza/čelika, cementa, vještačkih đubriva, aluminijuma, vodonika i električne energije u obavezi su da podnesu tromjesečne izvještaje o direktnim i indirektnim emisijama staklenih gasova, ugrađenih u proizvode koji su uvezeni u EU, bez finansijske naknade. Obaveza podnošenja izvještaja o CBAM-u na tromjesečnoj osnovi uključuje prelazni period od 1. oktobra 2023. do 31. decembra 2025. godine, nakon čega se očekuje potpuna implementacije CBAM mehanizma. Upravo ovaj instrument će usmjeriti budući razvoj kompanija na korištenje obnovljivih izvora energije u svojim procesima, implementaciju mjera energetske efikasnosti i prelazak na cirkularnu ekonomiju, što je osnova za očuvanje konkurentske pozicije na tržištu, ali i dalji razvoj“ , ističe Samra Muratspahić.
O tome da li su bh. kompanije svjesne i koliko znaju o obavezama koje ih čekaju u budućnosti, gđa Muratspahić pojašnjava:
„Izvozno orijentisane kompanije su sa većim stepenom svijesti o obavezama koje ih očekuju, jer svoje poslovanje moraju uskladiti za zahtjevima tržišta i zahtjevima svojih EU kupaca koji od njih zahtijevaju implementaciju zelenih poslovnih modela, dominantno instalaciju tehnologija na bazi obnovljivih izvora energije i certifikaciju po međunarodno priznatim standardima poput ISO 14001. Osim toga, tehnička znanja dobivaju direktno u radu sa EU kupcima i njihovim ekspertima, dok informacije o obavezama najviše dolaze preko privrednih komora i udruženja poslodavaca. Svakako, važno je naglasiti da postoji interes i vidan pomak u razumijevanju zelenog poslovanja od strane industrijskih kompanija.”
Najveći interes u prethodnom periodu bh. kompanije su pokazale za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora – izgradnju solarnih elektrana, čime se omogućava smanjenje karbonskog otiska proizvodnog pogona, a time i proizvoda. Osim implementacije navedene mjere, identifikovane su i mjere energetske efikasnosti koje se odnose na zamjene zastarjelih mašina uz automatizaciju i optimizaciju proizvodnih procesa putem digitalizacije procesa. Pri radu sa kompanijama iz drvnog sektora, gđa Muratspahić ističe da je primjećen interes ovih kompanija za analize otpadnih tokova, da bi se prepoznale mogućnosti ponovne upotrebe. Kao pozitivan primjer može se navesti kompanija koja se bavi proizvodnjom namještaja, a koja otpadne ploče koristi za proizvodnju peleta i briketa, čime su proširili svoj proizvodni kapacitet i paletu ponude.
Važno je naglasiti da kompanije trebaju ubrzano raditi na standardizaciji svojih proizvodnih procesa, da bi bili u skladu sa nekim od raspoloživih međunarodnih standarda, čime postaju konkurentniji na tržištu – poručuje gđa Muratspahić.
O tome da li će implementacija CBAM mehanizma pogoditi i kompanije koje svoje proizvode plasiraju na lokalno tržište, ekspertkinja Muratspahić pojašnjava:
„Implementacija CBAM mehanizma može pogoditi kompanije koje svoje proizvode plasiraju na lokalno tržište, ali to zavisi od specifičnih propisa i njihove primjene u praksi. Osim toga, određene kompanije iz BiH koje su izvozno orijentisane, ulazne sirovine (kao što su određeni profili, poluproizvodi i sl.) kupuju od lokalnih dobavljača. Stoga, efekti uvođenja CBAM mehanizma će već u početku biti vidljivi kroz lance snabdijevanja. Potpunim usvajanjem EU direktiva u zakonodavstvo BiH, standardi za proizvode koji se plasiraju na tržište BiH bi se promijenili, stoga će kompanije morati prilagoditi svoje proizvodne procese da bi zadovoljile te standarde. To može rezultovati povećanim troškovima proizvodnje, što može uticati na cijene proizvoda za lokalno tržište. Takođe, ukoliko se uvedu takse na CO2 ili slične mjere, to može dodatno uticati na poslovanje kompanija koje svoje proizvode plasiraju na lokalnom tržištu. Takođe, vlasti u BiH mogu razmatrati i posebne mjere ili podsticaje da bi se olakšala tranzicija kompanija ka održivijem poslovanju, posebno ako se očekuje da će ih CBAM mehanizam ili slične inicijative dodatno opteretiti.“
“Na putu ozelenjavanja, kompanije će trebati organizovanu, kako stručnu, tako i finansijsku pomoć. Pružanje tehničke pomoći, kroz znanje, direktno industrijskim kompanijama pokazalo se kao veoma uspješan model. U ovome mogu pomoći ciljani programi tehničke pomoći od strane nadležnih institucija za industrijski i privredni razvoj, razvoj poduzetništva, zaštitu okoliša i energetiku”, pojašnjava dalje Muratspahić.
U BiH su trenutno dostupni različiti grantovi za podršku razvoju zelenim poslovnim praksama. To uključuje Green Recovery komponentu projekta COVID-19 Investment Response koju implementira GIZ u ime Ministarstva za ekonomsku saradnju i razvoj SR Njemačke, kao i javni poziv Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH i Fonda za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost Republike Srpske usmjeren na domaćinstva i mikro, mala i srednja preduzeća – isti se implementiraju kroz sredstva koja je BiH obezbjedila kroz Paket budžetske podrške EU za ublažavanje posljedica energetske krize, pružajući grantove za implementaciju mjera energetske efikasnosti. Federalno Ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta i Ministarstvo privrede i preduzetništva Republike Srpske putem javnih poziva pružaju podršku jačanju konkurentnosti malih i srednjih preduzeća kroz podršku pri implementaciji mjera cirkularne ekonomije, povećanja energetske efikasnosti i zaštite životne sredine.
U zaključku, ekspertkinja Muratspahić ističe da navedena finansijska pomoć nije dovoljna za potpunu realizaciju programa, stoga je neophodno sistemsko rješenje podrške kompanijama u procesu zelene tranzicije, a koje će rezultovati promjenama i omogućiti konkurentnost na tržištu. Implementacija zelenih poslovnih modela u industrijskim kompanijama zahtijeva značajna finansijska ulaganja, stoga je važno definisati model finansiranja. U praksi se događa da privredni subjekti ulažu u projekte samo kada su u finansijskoj mogućnosti, što može biti neusklađeno s vremenskim okvirom postizanja ciljeva iz strateških dokumenata. S tim u vezi, važno je kreirati usmjerene programe pomoći da bi se procesi ozelenjavanja ubrzali. Takođe, kompanije često nisu dovoljno informisane ili nisu spremne aplicirati za tehničku ili finansijsku pomoć, stoga je važno pristupiti im direktno s ciljanim informacijama, a jedan od efikasnih načina može biti putem sistema privrednih komora.
***
Provođenje intervjua o uticaju Evropskog zelenog dogovora i Zelene agende za Zapadni Balkan na bosanskohercegovačku privredu predstavlja napore nevladine organizacije Centar za energiju, okolinu i resurse – CENER 21 ka jačanju kapaciteta javnosti kroz njihovo informisanje i približavanje teme energetske sigurnosti. Ova aktivnost se provodi u okviru projekta „Doprinos energetskoj sigurnosti (Security of Supply) kroz akciju podsticanja zelene energetske tranzicije – SoS“ koji ima za cilj podržati energetsku tranziciju i ojačati energetsku sigurnost Bosne i Hercegovine, te doprinijeti ispunjenju nacionalnih/entitetskih strateških dokumenata i Zelene agende za Zapadni Balkan na području BiH.
Projekat se realizuje u okviru regionalnog projekta SMART Balkans – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan, koji implementiraju Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Center for Research and Policy Making (CRPM) i Institute for Democracy and Mediation (IDM), uz finansijsku podršku Ministarstva spoljnih poslova Kraljevine Norveške. Sadržaj intervjua je isključiva odgovornost Centra za energiju, okolinu i resurse- CENER 21 i ne odražava nužno stavove Centra za promociju civilnog društva, Center for Research and Policy Making, Institute for Democracy and Mediation i Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške.
