Američke vize dijele se na neuseljeničke, namjenjene privremenom boravku, i useljeničke, koje vode ka trajnom preseljenju i statusu stalnog boravka. Tačan izbor zavisi od svrhe puta: posjeta i turizam, kraće poslovne aktivnosti bez zaposlenja, obrazovanje i razmjene, zapošljavanje kod američkog poslodavca ili imigracija na osnovu porodice, posla ili investicije.
Pravilno određena kategorija skraćuje proceduru i smanjuje rizik od odbijanja, jer dokumenta i pitanja na intervjuu prate upravo tu svrhu.
Neuseljeničke vize: posjete i kratki boravci
Najrasprostranjenija je kombinovana B-1/B-2 turistička viza za Ameriku. B-1 pokriva poslovne posjete koje ne uključuju zaposlenje u SAD, poput sastanaka, konferencija i pregovora. B-2 je za turizam, odmor, posjete porodici i medicinske tretmane.
Kandidat prvo podnosi elektronski obrazac DS-160, plaća taksu i zakazuje intervju u ambasadi. Važno je razumjeti razliku između roka važenja vize u pasošu i dozvoljene dužine boravka: trajanje svakog ulaska određuje granična služba kroz I-94 zapis.
Studije: F-1 i M-1
Za akreditovane akademske programe koristi se F-1, a za stručne i tehničke škole M-1. Ustanova izdaje obrazac I-20, a podnosilac dokazuje upis, finansijsku pokrivenost troškova škole i života, kao i namjeru povratka po završetku programa. Režimi rada su mogući samo u okvirima koje propisuju pravila statusa i škola. Ova kategorija zahtijeva urednu dokumentaciju i konzistentne odgovore o planu školovanja, finansijama i vezama sa zemljom porijekla.
Razmjene: J-1
J-1 obuhvata naučne, obrazovne i kulturne programe, od istraživača i nastavnika do stažista i au-pair aranžmana. Sponzor izdaje DS-2019, a učesnik dokazuje cilj programa i sredstva. U pojedinim potkategorijama postoji obaveza dvogodišnjeg boravka u matičnoj zemlji prije prelaska na druge statuse ili podnošenja zahtjeva za imigraciju, pa je nužno provjeriti da li se to pravilo odnosi na konkretan program.
Radne i profesionalne vize sa peticijom
Za privremeni rad kod američkog poslodavca standard su kategorije koje počinju od odobrene peticije u SAD. H-1B je za specijalističke pozicije koje traže visoko obrazovanje. H-2B pokriva sezonske i druge privremene nepoljoprivredne poslove. L-1 se koristi za interne transfere menadžera i stručnjaka u okviru iste multinacionalne kompanije.
O vize su za izuzetna postignuća u nauci, umjetnosti ili sportu, a P za profesionalne sportiste i izvođače. E-1/E-2 su za međunarodnu trgovinu i investitore iz zemalja sa relevantnim sporazumom. Nakon što USCIS odobri peticiju, kandidat podnosi vizni zahtjev u ambasadi.
Ostale česte neuseljeničke kategorije
Za tranzit kroz SAD koristi se C viza. Predstavnici inostranih medija prijavljuju se za I vizu, dok R pokriva vjerske radnike uz potvrde vjerske zajednice i dokaz o službi.
Status TN je specifičan za stručnjake iz Kanade i Meksika na osnovu važećeg trgovinskog sporazuma. Iako nisu podjednako zastupljene u svim zemljama, ove kategorije pokazuju koliko je važno svrhu puta uskladiti sa pravilima statusa.
Useljeničke vize: Put ka stalnom boravku
Imigracione kategorije vode do zelene karte. Porodične vize zasnivaju se na sponzorstvu američkog državljanina ili stalnog rezidenta za supružnika, djecu, roditelje i određene srodnike. Poslovna viza za Ameriku klasifikuju se od EB-1 do EB-5, uključujući izuzetne stručnjake i menadžere, radnike prema potrebama tržišta i investitore.
Procedura obuhvata peticiju, medicinski pregled, bezbednosne provere i imigracioni intervju. Ovi zahtjevi imaju različite rokove i kvote, pa planiranje unaprijed značajno smanjuje neizvjesnost.
Kako izabrati odgovarajuću kategoriju?
Polazna tačka je svrha boravka i očekivano trajanje boravka. Za posjete i turizam realan izbor je B-1/B-2. Za školovanje sa punim upisom biraju se F-1 ili M-1, dok razmjena uz sponzora zahtjeva J-1. Ako je cilj rad kod američkog poslodavca, neophodna je odobrena peticija i odgovarajuća radna viza.
Za trajno preseljenje ulazi se u porodične ili poslovne imigracione postupke. Kada je namjena jasno formulisana, dokumenta koja je potrebno priložiti postaju očigledna i olakšavaju razgovor sa konzularnim službenikom.
Osnovni koraci u prijavi
Neuseljeničke vize u pravilu počinju popunjavanjem DS-160 obrasca, uplatom takse i zakazivanjem termina. Na intervjuu se provjeravaju svrha putovanja, finansijska pokrivenost i veze sa matičnom zemljom koje potvrđuju povratak.
Nakon ulaska u SAD, dužinu boravka određuje granična služba i evidentira u I-94, što je zasebno od roka važenja vize u pasošu. Usklađen plan putovanja, tačni podaci u obrascu i konzistentni odgovori smanjuju rizik od zastoja.
Šta najčešće pravi problem?
Najčešće greške su pogrešno određena kategorija, nedosljedni ili nepotpuni podaci u DS-160, skromni dokazi o finansijama i oslanjanje na važenje vize umjesto na I-94 zapis o boravku.
Problem nastaje i kada se u okviru statusa pokušavaju aktivnosti koje nisu dozvoljene tom vizom, na primer rad pod B-1/B-2. Rješenje je jednostavno: jasno definisana svrha, dokumenta koja direktno potvrđuju tu svrhu i pridržavanje ograničenja statusa tokom boravka. Ako vam sve djeluje komplikovano, uvijek može da se kontaktira agencija za Američku vizu.
Američki vizni režim je razgranat, ali logičan kada polazite od cilja puta. Neuseljeničke vize služe privremenim potrebama, imigracione vode ka stalnom boravku. Ako pravilno povežete namjenu, dokumenta i očekivano trajanje, proces postaje predvidiv i brži.
Za pitanja koja izlaze iz uobičajenih okvira, najpouzdaniji su zvanični kanali ambasade i sistematska provjera uslova za svaku kategoriju prije podnošenja zahtjeva.
